"NE MOŽE biti tako da nešto što košta, ne znam, u Osijeku x, ovdje košta x plus jedan, plus dva ili plus tri. To nije normalno. Pogotovo ako je isti proizvod i tu svi moraju biti razumni."
Analiza
Priča se bavi klasičnim (i dosad ozbiljnim) problemom: je li “isto” zaista jednako kad je riječ o cijeni. Kroz usporedbu na Hvaru i u Osijeku čitatelj dobiva argument za sumnju da razlika nije samo marketinški osjećaj, nego stvaran raspon na računu.
Razlike u maloprodajnim cijenama često mogu rasti zbog logistike, opskrbe, troškova najma i konkurencije, ali “isti proizvod” bi trebao imati barem sličan cjenovni raspon. Usporedbe su zato korisne kao provjera na razini potrošačkih navika.
Učitavanje komentara