Vedrana Rudan opisuje borbu s rakom žučnih kanalića i u novoj kolumni govori o teškoj temi pripreme za vlastitu smrt: “Ne hodam…”
Naslov na portalu Slobodna Dalmacija:
Vedrana Rudan bolno je iskrena, potresno je: ‘Ne hodam, ruke mi se tresu, u ustima mi cvatu afte, kratak mi je dah...‘
Analiza
Tekst donosi osobni, izrazito intiman pogled Vedrane Rudan na dugotrajnu borbu s rakom žučnih kanalića i na psihofizičku stranu približavanja završetka života. Iako je kolumna emotivno nabijena i bez zadrške, jasno je da je fokus na proživljavanju simptoma i stvaranju mira sa smrću.
U javnom prostoru osobe koje prolaze teške bolesti često pišu o simptomima i suočavanju s krajem života, što može pomoći razumjeti svakodnevne posljedice liječenja. U takvim tekstovima naglasak obično nije na “informiranju”, nego na osobnom svjedočanstvu i priznanju slabosti.
Učitavanje komentara