Klasična hrvatska sportska priča: navijanje i gledanje idu od ruke, ali vlastito znojenje ne. Istraživanje pokazuje da je entuzijazam za praćenje rezultata daleko veći od spremnosti da se netko i sam pokrene. Pratimo vrhunske sportaše iz fotelje, a do terena nam je, čini se, najteže doći. Podatak je to koji ne čudi nikoga tko je ikad pokušao naći slobodan termin na igralištu.
Više konteksta
Sličan jaz između gledanja i bavljenja sportom bilježe i druge europske zemlje. Hrvatska tradicionalno ima jake rezultate u nogometu, rukometu, vaterpolu i košarci, što može dodatno poticati pasivno praćenje sporta. Stručnjaci za javno zdravlje ističu da redovita tjelesna aktivnost ne mora biti natjecateljska - dovoljni su i šetnja, biciklizam ili vježbanje kod kuće.
Učitavanje komentara