Adios
NASA i NOAA izvijestile su da je rupa u ozonskom omotaču nad Antarktikom 2026. sedma najveća po površini u 48 godina praćenja, ali nije bila tako duboka kao dosadašnji rekordi. Oporavak omotača i dalje teče zahvaljujući Montrealskom protokolu.
Adios
Rupa u ozonskom omotaču nad Antarktikom u 2026. bila je sedma najveća po površini u 48 godina praćenja, no nije bila tako duboka kao dosadašnji rekordi. NASA i NOAA priopćile su da zaštitni sloj Zemlje i dalje ide prema dugoročnom oporavku.
Od 7. rujna do 13. listopada, vrhunca sezone iscrpljivanja ozona, prosječno je područje rupe zauzimalo oko 25 milijuna četvornih kilometara. Najveći jednodnevni dosegnut je 18. rujna, kada je iznosio 27,1 milijun četvornih kilometara. Rupa se definira kao područje u kojem koncentracija ozona pada ispod praga od 220 Dobsonovih jedinica.
Znanstvenik Paul Newman iz Sveučilišta Maryland u Baltimoreu kazao je da se rupa u posljednje vrijeme formira kasnije u sezoni, što ukazuje na ozdravljenje omotača. No neuobičajeno snažan polarni vrtlog produžio je iscrpljivanje ozona, pa je rupa narasla na razinu koju desetljeće nisu vidjeli. Istraživačica Amy Butler iz NOAA-ina kemijskog laboratorija objasnila je da su planetarni vremenski sustavi koji inače razbijaju vrtlog bili osobito slabi u kolovozu i rujnu, pa su vjetrovi vrtloga ostali dalje od pola.
Unatoč velikoj površini, rupa nije bila tako duboka kao rekordne iz prethodnih desetljeća. Baloni iz opservatorija na Južnom polu izmjerili su 17. listopada najnižu koncentraciju nad polom, 105 Dobsonovih jedinica, dok je rekord iz listopada 2006. 92 jedinice. NOAA-ovi znanstvenici istaknuli su da Montrealski protokol iz 1987. i dalje vodi oporavak, a klor u antarktičkoj stratosferi pao je za otprilike trećinu u odnosu na osamdesete. Klorofluorougljikovici nekoć su se široko koristili u hladnjacima, klima uređajima i izolacijama, a u atmosferi mogu ostati desetljećima. Znanstvenici procjenjuju da će se omotač oporaviti do 2070-ih.
Partnerske ponude
Uvezani članci
Učitavanje komentara