Nazvao me nedavno jedan mladi kolega s televizije da snimi razgovor sa mnom. “Nema problema”, rekao sam mu susretljivo, “ali, vidite, ja sam u Splitu.” “Dokad?”, upitao je on. Na trenutak sam se za...
Analiza
Čini se da je riječ o osobnom, emotivno obojenom monologu Ante Tomića: prepričava susret s televizijskim kolegom koji mu je postavio pitanje zbog kojeg je, kaže, nakratko ostao bez teksta. Ton je više uvrijeđeno-filozofski nego informativno novinarski, pa je vrijednost u doživljaju, ne u činjenicama.
U hrvatskom medijskom prostoru često se pojavljuju razgovori i kolumne u kojima javne osobe prepričavaju privatne ili polu-privatne anegdote kao komentar na životne odluke, identitet i odnos prema gradu. Takvi tekstovi obično ciljaju na stav i atmosferu, a ne na provjerljive podatke.
Učitavanje komentara