Riječ je o portretu splitskog umjetnika koji je spajao pjesništvo, kantautorstvo, aforistiku, slikarstvo, glumu i novinarstvo u jednu teško kategorizirabilnu boemsku pojavu. Tekst ga predstavlja kao jedno od najneobičnijih lica hrvatske kulture druge polovice 20. stoljeća, ali i kao figuru koja nikada nije dobila zasluženo mjesto u kanonu. Naslov je blago patetičan, no opis potkrepljuje tezu o višestrukom talentu koji je ostao po strani.
Više konteksta
Split je krajem 20. stoljeća imao snažnu boemsku i književnu scenu vezanu uz kafiće, samostalne izdavače i male kazališne inicijative. Umjetnici koji su istovremeno radili u nekoliko medija često su ostajali izvan institucionalnih kanona, jer ih je bilo teže svrstati u jednu kategoriju.
Učitavanje komentara