Čini se da Bruno Rački gradi imidž “života za emocije”: paralelno vodi i studentske obveze i ljetnu turneju, pritom naglašava povratak tradicionalnijem zvuku i otvara pitanje koliko ljubav ima prostora u takvom ritmu. Priča je više o osobnom pristupu nego o konkretnim brojkama ili rezultatima.
Više konteksta
U Hrvatskoj se studentska organizacija rada i nastupa često rješava kombiniranjem predavanja, rokova i fleksibilnijeg rasporeda oko koncerata i turneja. Glazbenici pritom nerijetko naglašavaju “tradicionalni zvuk” kao prepoznatljiv identitet koji publika prepoznaje i prije modernih trendova.
Učitavanje komentara