Hrvatski srednjoškolci uglavnom nemaju organiziranu i subvencioniranu prehranu, pa se mnogi snalaze kako znaju: neki preskaču obroke, drugi se hrane nezdravo. Gdje topli obroci i postoje, cijene su previsoke za većinu učenika. Priča o gladnim klupama zapravo je priča o tome da država i škole nisu riješile osnovnu stvar – da dijete u školi može pojesti pristojan obrok po cijeni koju roditelji mogu platiti.
Više konteksta
U Hrvatskoj topli obroci u školama nisu standard: dio škola ima kuhinje, dio naručuje obroke, a dio učenika nosi hranu od kuće. Subvencije za prehranu postoje uglavnom na razini jedinica lokalne samouprave i ovise o proračunu, pa su razlike između gradova i općina velike. Slična rasprava traje i u drugim zemljama EU, gdje se besplatni ili jeftini školski obroci uvode postupno.
Učitavanje komentara