Voditelj Šime Kovačević u razgovoru se otvorio o tragediji koja ga prati od djetinjstva. Iza vedrog osmijeha kojim ga gledatelji svakodnevno prepoznaju, kaže, krije se dječak koji je prerano naučio što znači izgubiti nekoga. Godinama je, objašnjava, živio u uvjerenju da njegova preminula sestra samo čeka trenutak da se probudi. Priča je to o dugu žalovanju koje se ne vidi s ekrana, a takva priznanja javnih ličnosti rijetko prolaze nezapaženo jer razbijaju dojam da je život iza reflektora uvijek vedar.
Više konteksta
Kod djece koja izgube blisku osobu česta je faza poricanja i uvjerenja da se pokojnik samo 'sprema' ili 'spava', što je razvojno normalan način nošenja s gubitkom. Stručnjaci ističu da otvoreno razgovaranje o žalosti, uključujući i javno, može pomoći u obradi tuge, ali i da se proces žalovanja kod svakoga razlikuje.
Učitavanje komentara