Članak se bavi odgojnim navikama u svakodnevnoj komunikaciji: ne dovršavati dječje rečenice umjesto njih, nego ih poticati da sami dođu do riječi. Poruka je jednostavna, ali korisna: prečesto odrasli “spašavaju” situaciju i pritom smanjuju djetetovu priliku da vježba govor, ideje i samostalnost.
Više konteksta
Općenito u dječjoj komunikaciji savjetuje se davati vremenski prostor za odgovor, postavljati kratka potpitanja i reflektirati ono što dijete kaže (npr. “Čujem da ti je teško…”), umjesto preuzimanja rečenice. Ideja je jačati djetetovu sigurnost u izražavanju.
Učitavanje komentara