Nikad nije bilo nestašica ili redova, a prosječan Iranac je išao na posao i živio svoju svakodnevicu skromnije i štedljivije, ali relativno normalno, govori nam Ivan Đogić
Analiza
Priča donosi osobni dojam Hrvata koji je živio u Iranu, s naglaskom na to da nije vidio nestašice niti redove te da je svakodnevica, uz skromniju potrošnju, djelovala “relativno normalno”. U naslovu je snažna usporedba Esfahana s “Zagrebom 1991.” koja privlači pažnju, ali je i emocionalno obojena. Tekst je više svjedočanstvo nego provjera brojki.
Općenito, u međunarodnim izvještajima o sankcijama i ekonomskim ograničenjima često se spominju promjene u dostupnosti roba i cijenama, ali iskustva pojedinaca mogu varirati po gradu, razdoblju i dostupnosti uvoznih kanala. Slične usporedbe s ratnim ili kriznim razdobljima iz domaće povijesti obično služe kao emocionalno sidro čitatelju.
Uvezani članci
Učitavanje komentara