Naslov obećava pravu filmsku legendu: horor toliko brutalan da ga je distributer morao skraćivati i ublažavati u čak sedam navrata, a u britanskim kinima projekcije su prekidali gledatelji koji bi onesvijestili. Pet takvih slučajeva dovoljan je marketinški alibi da se priča i danas prepričava, iako članak ne otkriva naslov filma. Zvuči kao klasik žanra u kojem je cenzura bila najbolja reklama.
Više konteksta
Praksa cenzuriranja nasilnih filmova stara je koliko i sam film: britanski odbor za klasifikaciju (BBFC) desetljećima je rezao kadrove iz horora i eksploatacijskih naslova, a sličnih je slučajeva bilo i u SAD-u. Navodi o gledateljima koji su padali u nesvijest često su kružili kao marketinški alat, ali i kao stvaran pokazatelj koliko su neki naslovi bili intenzivni za gledanje.
Učitavanje komentara