Naslov obećava da se stvari više ne mogu gurati pod tepih, a opis razotkriva da je riječ o kazališnoj predstavi koja otvara pitanje slušanja: koga to odlučujemo čuti, a čiji glas neprimjetno klizi ispod radara. Tekst iz kulture poziva na razmišljanje o tome tko u javnom prostoru dobiva mikrofon, a tko ostaje tišina. Pristojno i bez vikanja, ali s jasnom tezom da odabir slušatelja nije neutralan.
Više konteksta
Pitanje čiji se glas čuje, a čiji ne, česta je tema suvremenog teatra i javne rasprave: pozornica često služi kao prostor u kojem se artikulira ono što u svakodnevnom govoru ostaje neizrečeno. Predstave s takvim naslovima obično spajaju osobnu i političku ravninu, pa se slušanje prikazuje kao odluka, a ne kao slučajnost.
Učitavanje komentara