Roditelji imaju dva problema: djeca u rekordnom roku prerastu odjeću i igračke, a odrasli se od tih istih stvari ne mogu odvojiti. Prve cipelice, omiljeni kombinezon, igračka s potpisom prvih godina - sve to završi u ormaru koji se ne otvara godinama. Tekst nudi srednji put: ne treba bacati uspomene da bi se riješio nered, dovoljno je odvojiti ono što se čuva od onoga što samo zauzima mjesto. Praktično, bez patetike, za sve koji su ikad otvorili kutiju pa je ponovno zatvorili.
Više konteksta
Psiholozi stvari objašnjavaju kao produžetak sjećanja: predmeti čuvaju osjećaje koje riječi teško nose, pa je odvajanje od dječje odjeće zapravo odvajanje od razdoblja koje se neće vratiti. Uobičajeni savjet je fotografiranje ili spremanje samo nekoliko simboličnih komada, umjesto svega - tako ostaje uspomena, a nestaje gomila.
Učitavanje komentara