Riječ je o osobnoj priči iz Nizozemske, zemlje s jednim od najliberalnijih režima eutanazije u Europi. Sin Jan i Els, koji su umrli u lipnju 2024., javno govori o tome koliko je teško gledati kako roditelji odlaze i pritom ih pokušavati zadržati još malo. Priča nije o zakonodavstvu ni raspravi o dopuštenosti eutanazije, nego o obiteljskoj odluci i osjećaju bespomoćnosti koji ostaje nakon nje. Dvije godine kasnije sin i dalje nosi taj razgovor, što govori više o procesu žalovanja nego o samom postupku.
Više konteksta
Nizozemska je 2002. postala jedna od prvih zemalja na svijetu koje su legalizirale eutanaziju, pod strogim uvjetima: dobrovoljna i ponovljena molba pacijenta, nepodnošljiva patnja bez izgleda za poboljšanje i savjetovanje s liječnikom. Belgija i Kolumbija imaju slične režime, dok većina zemalja dopušta samo odbijanje liječenja ili palijativnu sedaciju. Javna rasprava o tome tko smije odlučivati o kraju života traje desetljećima.
Učitavanje komentara