Kolumna koja se vraća u djetinjstvo i u vrijeme kad se budućnost još zamišljala kao velika nepoznanica. Autor podsjeća da nas je, dok smo se pitali kako će izgledati 21. stoljeće, glazba već tada očarala svojim zvukom i obećanjem sutrašnjice. Tekst je više osobno sjećanje i razmišljanje nego vijest: nema konkretnih događaja, brojeva ni imena, pa ga valja čitati kao šaljivu, nostalgičnu bilješku o tome kako su nas snovi o budućnosti ipak pretekli.
Više konteksta
Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća bile su razdoblje snažne fascinacije tehnologijom: sintesajzeri, prvi kućni računari i videouređaji stvarali su dojam da je budućnost već stigla. Glazba je to pratila zvucima koji su zvučali poput sutrašnjice, pa je 21. stoljeće u mašti tadašnje publike izgledalo daleko čudnije nego što se ispostavilo.
Učitavanje komentara