Otporne bakterije prijete amputacijama ranjenih ukrajinskih vojnika
Ranjeni ukrajinski vojnici često dolaze u bolnicu s bakterijama otpornima na antibiotike, zbog čega liječnici moraju raditi veće amputacije. U Dnipru je isproban postupak pranja i dezinfekcije ranjenika.
Ranjeni ukrajinski vojnici sve češće završavaju s infekcijama koje ne reagiraju na antibiotike, pa liječnici moraju ukloniti veći dio udova nego što bi inače. Teške infekcije razviju se kod 30 do 40 posto ranjenih.
Klinička farmakologica Hailie Uren iz Australije u Ukrajini radi četiri godine. Eksplozije mina i dronova danas su češći uzrok ozljeda od metaka, a one guraju prljavštinu i bakterije duboko u rane. Evakuacija često traje danima ili tjednima jer se mora čekati da prođe opasnost od dronova, a vojnici se prevoze kopnenim putem. Slabljenje od gubitka krvi i nedostatka hrane dodatno smanjuje sposobnost tijela da se bori protiv bakterija.
Otporne bakterije mogu se zadržati u bolnicama kroz koje pacijent prolazi i proširiti na druge, uključujući druge ranjene od eksplozija. Budući da se ukrajinski vojnici šalju na liječenje u druge europske zemlje i Sjedinjene Države, bakterije mogu se proširiti i ondje. Pacijenti s takvim infekcijama ponekad u bolnici provedu i više od godinu dana.
Uren je zaključila da vojnici u prvu bolnicu stižu već zaraženi. Prvi liječnik koji ih vidi često daje antibiotike koje ima pri ruci, a kasniji liječnici, ne znajući što je već dano, propisuju druge. Svaka vojna bolnica kroz koju vojnik prođe, njih tri ili više, propisuje nove antibiotike po vlastitom nahođenju, često širokog spektra. Točke stabilizacije često nemaju dovoljno vode ni antiseptika za ispiranje rana, a kamoli laboratorij koji bi prepoznao bakteriju.
Uren je odlučila te bakterije tretirati kao biološko oružje. „Ako nemamo antibiotike za liječenje tih pacijenata, koliko se to razlikuje od toga da je pacijent izložen antraksu?“, rekla je. Prije pokusa ukrajinski su medicinski radnici u Poljskoj održali četverodnevnu probu: skidanje prljavih odijela, rezanje zagađenih zavoja, uklanjanje katetera i čišćenje rana.
Pokus je u rujnu počeo u velikom šatoru ispred bolnice u Dnipru. Ranjenici su se svlačili, prali i dezinficirali prije nego što su poslani na daljnje liječenje; ranije bi u operacijsku dvoranu mogli stići još u prljavoj odjeći. U mjesec dana postupak je prošlo 150 vojnika. Službenih rezultata još nema, ali Uren vidi razlog za nadu: kod jednog vojnika opasna bakterija pronađena pri dolasku nestala je nekoliko dana nakon postupka.
Tuš je imao i neočekivan učinak. „Ranjenici nam stalno govore da se osjećaju kao da su opet ljudi“, rekla je Uren. „Kao da im peremo rat s sebe.“
Pokretači inicijative nadaju se da je ovo tek početak. Žele da se postupak započne ranije i da antiseptici i čista voda budu dio standardne opreme svakog vojnika. Što se tiče antibiotika, Uren i njezini kolege kažu da se preventivno smiju davati samo uskospetralni, a dodatni rezervirati za slučajeve već razvijene infekcije.
Učitavanje komentara