Tekst upozorava na obrazac ponašanja koji se uči od malena: djevojčice se uče biti poslušne, ugodne i neugodne riječi ostavljati za sebe, a ta navoda kasnije izgleda kao savršen radnik koji nikad ne traži pregovore ni zasluge. Želja da budu omiljene i izbjegavanje sukoba na papiru zvuče kao lijep odgoj, u praksi se pak pretvaraju u izostanak traženja povišice, promaknuća i javnog stava. Zaključak je prilično star: tko ne pregovara, ne dobiva, a pristojnost nije isto što i napredak.
Više konteksta
Pojam se u psihologiji i poslovnoj literaturi veže uz istraživanja o tome kako se djevojčice češće odgaja uz pohvalu poslušnosti i ugode, dok se od dječaka očekuje natjecateljstvo. Slično se raspravlja i o fenomenu „tihih otkaza“ i o rodnim razlikama u pregovaranju oko plaće, gdje se pokazuje da se žene rjeđe izravno zauzimaju za sebe, iako se obrazac mijenja mlađim generacijama.
Učitavanje komentara