Kolumna u kojoj se predsjednik države promatra kao povremeni komentator, čovjek koji se javlja s pjesničkim dosjetkama o ludilu svijeta. Tekst ga šaljivo stavlja u ulogu promatrača koji sve vidi kao ludo, a sebe kao jedinog normalnog. Ironija je očita: umjesto da komentira politiku, predsjednik nudi aforizme, pa kolumna od toga gradi portret vladara koji se slučajno našao u ulozi komentatora.
Više konteksta
Predsjednici država često koriste javne nastupe za šire komentare o svijetu, a njihove izjave redovito izazivaju polemiku u medijima. Kolumnistički žanr dopušta slobodniji, ironičan ton prema javnim osobama, pa se takvi tekstovi čitaju i kao društvena kritika, ne samo kao komentar pojedine izjave.
Učitavanje komentara