Riječ je o prilogu o Vuku Karadžiću, središnjoj figuri srpske jezične reforme u 19. stoljeću, kojemu se pripisuje stvaranje modernog standardnog srpskog jezika. Naslov dodatno izdvaja njegov stav prema Hrvatima, koje je ubrajao među Srbe. To je bila sporna, danas odbačena etničko-jezična koncepcija tipična za slavenske romantičare 19. stoljeća, pa tekst valja čitati u povijesnom kontekstu, a ne kao suvremenu ocjenu naroda.
Više konteksta
Karadžić (1787.-1864.) uveo je fonetsko načelo u pisanje i temeljio književni jezik na narodnom govoru, uz veliku zbirku narodnih pjesama i poslovica. Njegove su reforme prihvaćene u Srbiji, dok su hrvatski jezikoslovci poput Ludvika Gaja razvijali vlastiti standard, što je dovelo do dugotrajnih rasprava o zajedničkom jeziku.
Učitavanje komentara