Adios
Grad Baltimore tužio je PepsiCo i Coca-Colu da plate čišćenje plastičnog otpada, ali je sud odbacio tužbu. Slične tužbe diljem SAD-a testiraju dokle seže odgovornost tvrtki za onečišćenje.
Otpad Baltimore, SAD Prikaži na karti
Adios
Sud u Baltimoreu ovog je ljeta odbacio tužbu grada i okruga protiv PepsiCoje, Coca-Cole i drugih tvrtki koje su trebale platiti čišćenje plastičnog otpada. Sudacica Audrey J.S. Carrión odlučila je da tvrtke koje zakonito posluju ne snose odgovornost zato što drugi zloupotrebljavaju njihove proizvode. Prema toj logici, onečišćenje plastikom posljedica je ponašanja potrošača, a ne neodgovornosti tvrtki, pa odgovornost tvrtke završava u trenutku prodaje.
Slično je razmišljanje srušilo tužbu države New York protiv PepsiCoje i Frito-Laya, a slični se postupci vode od Missourija do Kalifornije. Sudac Stephen Lindley prošlog je mjeseca raspravljao o žalbi u tom slučaju i upitao odvjetnike tužitelja je li održivo da Pepsi plaća čišćenje kad netko drugi baca smeće. Odvjetnik PepsiCoja Andrew Tulumello ustvrdio je da država ima ozbiljan problem s uzročnošću, jer Pepsi ne potiče ljude na bacanje otpada.
Pravna teorija javne smetnje seže u 13. stoljeće engleskog običajnog prava, a od 1970-ih pokušava se primijeniti i na proizvođače čiji proizvodi navodno ugrožavaju javno zdravlje i okoliš. Prema Albertu Linu s kalifornijskog sveučilišta, uspješna tužba traži značajnu smetnju javnom pravu, uzročnost i nepažnju ili namjeru tuženika. Sudovi pažljivo prate je li bilo predvidljivo da će plastika završiti kao smeće, a riječ „predvidljivo“ pojavljuje se 22 puta u tužbi Baltimorea.
Barem neki proizvođači desetljećima znaju da masovna proizvodnja jednokratne plastike onečišćuje okoliš i da recikliranje ne može riješiti problem. Istraživanje objavljeno prošlog tjedna pokazalo je da su znanstvenici u industriji od najmanje 1970-ih znali da mikroplastika može završiti u ljudskom tijelu. Scott Hochberg iz neprofitne organizacije Earth Island Institute kaže da su tvrtke poticale kupnju znajući da će proizvodi završiti kao smeće.
Ishod ovisi i o saveznoj državi. New York i Maryland traže dokaz da su tuženici kontrolirali proizvode u trenutku smetnje, Kalifornija ne, pa su tamošnji sudovi dosad susretljiviji. Sudac Richard Seeborg pustio je tužbu Sierra Cluba protiv Exxon Mobila na raspravu, ali je tužba Earth Island Instituta protiv 10 prehrambenih i pićnih tvrtki odbijena početkom godine. Lin kaže da je još rano za ovu pravnu teoriju.
Prošle je godine Montana donijela zakon koji ograničava tužbe temeljene na „zakonitim aktivnostima“, a Kansas i Utah slijedili su s vlastitim ograničenjima. Sva tri zakona povezana su s nacrtom Američkog zakonodavnog izmjenjivačkog vijeća. Lytton smatra da tužbe protiv plastike mogu pobijediti i na druge načine — otkrivanjem novih dokumenata i stavljanjem teme na javnu agendu.
Partnerske ponude
Učitavanje komentara