Umjesto velikih životnih ispovijedi, na samrtnoj postelji često se čuje istih sedam rečenica, tvrdi duhovna savjetnica koja je godinama radila s umirućima. Njezina opaska ide u smjeru utjehe, a ne senzacije: ljudi na kraju spominju voljene koji ih čekaju, putovanje koje tek počinje i ljepotu koju živi ne vide. Tekst je žanrovski lifestyle s prigodnom dozom mistike, pa ga valja čitati kao osobno zapažanje jedne savjetnice, a ne kao znanstveni popis posljednjih riječi.
Više konteksta
Priče o posljednjim riječima stari su i široko rasprostranjen žanr, od antičkih zapisa do suvremenih kompilacija. Istraživanja o umiranju često ističu važnost prisutnosti bliske osobe, mira i osjećaja da je život bio smislen, no konkretni popisi fraza variraju od osobe do osobe i nisu univerzalni.
Učitavanje komentara