Za razliku od mnogih sisavaca, kod kojih veće vrste žive dulje, veći psi stare brže i umiru mlađi od manjih. Znanstvenici sa Sveučilišta Arizona State izvijestili su da su te razlike u životnom vijeku povezane s takozvanim skakućim genima, prema radu objavljenom u časopisu Science.
Istraživači su koristili podatke o 864 psa prikupljene u sklopu projekta Dog Aging Project i mapirali obrasce metilacije DNA kroz cijeli genom. Metilacija DNA utječe na to koliko se određeni geni uključuju ili isključuju, a dio je epigenoma čije se oznake s vremenom mijenjaju pod utjecajem stresa i drugih čimbenika okoliša, za razliku od genetskih sekvenci koje su uglavnom nepromjenjive.
U listopadskom pregledu istaknuto je i da su fizičari mjesecima držali uhvaćenu jednu česticu antimaterije te da postoje tinte za tetovaže koje se pojavljuju samo pod UV svjetlom.
Više konteksta
Metilacija DNA jedan je od glavnih epigenetskih mehanizama: ne mijenja samu genetsku sekvencu, nego određuje koliko je koji gen aktivan. Zbog toga se koristi kao pokazatelj biološkog starenja. Pas se u tim istraživanjima pokazao korisnim modelom jer kod njega, za razliku od većine sisavaca, veličina tijela ide u suprotnom smjeru od duljine života.
Učitavanje komentara