Fattorini prepričava trenutak kada je tijekom snimanja na HRT-u nestalo struje, a iz režije je stigla poruka da se nastavi jer ton ionako ide. Publika na ekranu je u tom mraku bila samo nacrtana, a u studiju su u isto vrijeme dva slijepa šahista odigravala partiju. Zgodna je to priča o televizijskoj improvizaciji: kad nestane svjetlo, ostaje samo slušalica u uhu i povjerenje da netko drugi drži situaciju pod kontrolom.
Više konteksta
Snimanja uživo s nestankom struje klasičan su televizijski kvar na koji se ekipa priprema scenarijem za slučaj nužde: voditelj nastavlja govoriti, a režija prebacuje naznaka na rezervni izvor. Šah je česta tema u takvim pričama jer se partija može nastaviti i bez svjetla, oslanjajući se na sjećanje na ploču.
Učitavanje komentara