Andrija Jarak otvoreno govori o teretu novinarskog posla: najteži su mu, kaže, razgovori sa žrtvama i obiteljima žrtava, a ono što proživi ne može ostaviti na poslu. Tko se sto posto daje, nema prekidača koji gasi misli i u slobodno vrijeme, pa je, kako zaključuje, jedino rješenje pronaći ravnotežu. Iskreno i bez uljepšavanja o priznanju koje mnogi u profesiji radije prešute.
Više konteksta
Jarak je dugogodišnji ratni i kroničarski reporter, a iskustva s terena i razgovori s obiteljima poginulih i stradalih česta su tema kod novinara koji izvještavaju o crnoj kronici. Javno se govori o sekundarnoj traumatisaciji i potrebi za psihološkom podrškom u takvim redakcijama.
Učitavanje komentara