Adios
Dok svjetski ledenjaci nestaju, svaki ima vlastitu priču: u krateru vulkana u SAD-u raste novi, a Azerbajdžan je od 2000. izgubio 77 posto ledenjačke površine.
Poplave SAD, Mount St. Helens Prikaži na karti
Adios
Svijet danas broji oko 275.000 ledenjaka, no svaki od njih ima vlastitu povijest. Jedan od najneočekivanijih raste u krateru Mount St. Helensa u američkoj saveznoj državi Washington.
Vulkan je u svibnju 1980. u devetosatnoj erupciji uništio 70 posto leda na planini, uključujući ledenejake Loowit i Leschi, a vrh i cijela sjeverna strana urušili su se u polumjesečasti krater širok oko dva mile. Snijeg je zatim zimi padao na strmu stijenu i lavinama se slijevao na dno kratera. Do rujna 1996. znanstvenici su uočili da se tijelo snijega i leda staro 16 godina počelo kretati, a kretanje je ključno za definiciju ledenjaka.
Erupcija 2004. ponovno je probudila vulkan. Magma je progurala kupolu lave kroz led, prvi put zabilježeno takvo što, i podijelila ledenjak na dva dijela. Ruke ledenjaka zadebljale su se i ubrzale, tekle su 30 do 60 centimetara dnevno, a unutar četiri godine ponovno su se spojile. Između 2009. i 2019. ledenjak je dobio 13,8 milijuna kubičnih metara leda i napredovao više od tisuću stopa, iako se njegovo napredovanje usporava.
Buduća erupcija mogla bi otopiti led i stvoriti lahar, brzu smjesu vode, blata i drveća. Lahari iz erupcije 1980. uništili su kuće, mostove i ceste.
U Azerbajdžanu je situacija drukčija. Između 2000. i 2020. ta je zemlja izgubila 77 posto ukupne ledenjačke površine, a do 2025. ostalo je 14 rasutih ledenjaka na oko 124 akra, desetina leda iz 1890-ih. Ledenjaci su udaljeni i mali, pa ih gotovo nitko ne spominje. Vozač Kamran kaže da se time ne bave, a kolega Suleyman radije priča o utrci Formule 1 u Bakuu.
No ledenjaci su rezervoari vode koje nije trebalo graditi. U Azerbajdžanu poljoprivreda ovisi o sustavu akumulacija i kanala, a crpljenje podzemnih voda poraslo je četverostruko od 2000. godine. Istraživači su 2025. na ledenjaku Tufandag zabilježili povlačenje, ubrzano topljenje i širenje pukotina, dok je rijeka Mahmuddara ispod njega imala povišen vodostaj i protok.
Takav priljev može trajati samo do trenutka koji u glaciologiji zovu vrhunac vode, kad nestajući ledenjak daje najviše vode ikad. Je li Tufandag već prešao tu granicu, jedna mjernja s jednog ledenjaka ne može reći.
Partnerske ponude
Učitavanje komentara