Otvorite ormarić i otkrijete da se tekući, proziran med pretvorio u gustu, mutnu, zrnastu masu pa se pitate je li još dobar. Odgovor nije u sumnji u kvalitetu, nego u kemiji: med je prirodno zasićena otopina šećera i s vremenom kristalizira, što je znak da je riječ o pravom proizvodu, a ne da mu je netko dodao šećer ili da se pokvario. Brzina i izgled kristalizacije ovise o sastavu meda, prije svega o udjelu glukoze, i o uvjetima čuvanja.
Više konteksta
Kristalizacija je svojstvena svakom medu koji nije termički obrađen; bagremov med zbog više fruktoze sporije se stvrdnjava, dok suncokretov i cvjetni med često kristaliziraju vrlo brzo. Topljenjem u toploj vodi med ponovno postaje tekuć, ali pretjerana temperatura uništava enzime.
Učitavanje komentara