Psihoterapeutkinja upozorava na zamku empatije bez granica: razumijevanje tuđe boli ne smije značiti zaborav na vlastite potrebe. Kada tuđi problemi postanu naši, gubimo se, a autorica primjećuje da neki ljudi zapravo čekaju da se razbole jer im je to jedini dopušteni način da uspore. Prilično precizna dijagnoza suvremenog ritma života, iako rješenje nije tako jednostavno kao prepoznavanje problema.
Više konteksta
Empatija se u psihologiji razlikuje od simpatije i sažaljenja: podrazumijeva uživljavanje u tuđe iskustvo bez gubitka vlastite perspektive. Stručnjaci često govore o takozvanoj empatijskoj iscrpljenosti, posebno kod zdravstvenih radnika i pomagačkih profesija. Granice nisu znak ravnodušnosti, nego uvjet da briga o drugima bude održiva i na duge staze.
Učitavanje komentara