Znanstvenici rade na obnovi prirodne ravnoteže otoka na koji su prije više od šest desetljeća puštene koze. Njihova se populacija nakon uvođenja 1959. nekontrolirano povećavala, a posljednja životinja uklonjena je tek desetljećima nakon. Klasičan primjer koliko malo treba da uvođenje jedne vrste u zatvoren ekosustav krene po zlu i ostane tamo jako dugo.
Više konteksta
Uvođenje kozlata na otoke i kopnene ekosisteme bez prirodnih neprijatelja čest je ekološki problem: koze jedu mladice, kore i nisko raslinje, pa vegetacija brzo nestane, tlo erodira, a autohtone biljke i životinje gube stanište. Sličnih slučajeva bilo je na Pacifiku, Galápagosu i drugim otocima, a uklanjanje populacije obično traje godinama.
Učitavanje komentara