Mikroplastika je dosad uglavnom promatrana kao fizički problem - sitni komadići plastike koji se gomilaju u vodi, tlu i organizmima. Nova studija upire prstom u kemiju: plastični fragmenti u vodi, čini se, sami od sebe pokreću reakcije koje stvaraju slobodne radikale, agresivne molekule poznate po tome što oštećuju stanice. Riječ je o mehanizmu koji znanstvenici dosad nisu dovoljno razrađivali, pa studija ne dokazuje štetu sama po sebi, nego nudi vjerojatan put kojim bi mikroplastika mogla raditi štetu. Praktična poruka ostaje stara koliko i plastika: manje jednokratne ambalaže, više filtriranja - a dokazi o tome što točno mikroplastika radi u tijelu i dalje se skupljaju.
Više konteksta
Slobodni radikali nestabilne su molekule s neuparenim elektronom koje mogu oštetiti proteine, lipide i DNA stanicama; tijelo ih inače drži pod kontrolom antioksidansima. Mikroplastika su komadići plastike manji od pet milimetara, a nastaju raspadanjem većih predmeta ili se izravno proizvode u kozmetici i industriji. Znanstvena rasprava o njihovom utjecaju na zdravlje traje godinama, a Europska unija već priprema ograničenja za namjerno dodavanje mikroplastike u proizvode.
Učitavanje komentara