Tekst se bavi osjećajem krivnje koji kod nekih ljudi nikad ne prolazi, čak i kada nisu ništa skrivili, i traži korijen u djetinjstvu. Kao okidač navodi se odrastanje uz emocionalno nezrele roditelje, što ostavlja duboke tragove u odrasloj dobi. Riječ je o psihološkoj temi koja se često spominje u kontekstu odnosa u obitelji i unutarnjeg pritiska koji ljudi sami sebi nameću.
Više konteksta
Osjećaj krivnje bez stvarne krivnje često se povezuje s tzv. parentifikacijom, u kojoj dijete preuzima ulogu brige za roditelja ili brata i sestru. Psiholozi takvo ponašanje opisuju i kao pretjeranu savjesnost ili sklonost samokritici. U praksi se s vremenom može raditi na prepoznavanju tih obrazaca, najčešće kroz razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
Učitavanje komentara